Novicijat

Ispis

Novicijat kao vrijeme intenzivnijeg uvođenja u redovnički život i vrijeme obostrane kušnje uveden je u Franjevačkom redu 22. rujna 1220. godine bulom pape Honorija III. Cum secundum consilium . Bulom se određuje da svi koji se žele priključiti Redu moraju proći vrijeme kušnje od godinu dana da oni koji će prihvatiti redovničku stegu, određeno je vrijeme kušaju i da se u njoj vježbaju . Braći je naređeno da nikoga ne pripustite u vaš Red na zavjetovanje ako nije proveo godinu kušnje . 1

Novicijat je ponajprije mogao biti u svim samostanima. Sv. Bonaventura određuje da novicijat ne može biti valjano obavljen niti prvi zavjeti položeni osim u samostanima što ih za to Sveta Stolica odredi. Išlo se za tim da novak obavi godinu kušnje u samostanu u kojemu se Pravilo bolje opslužuje, redovnički život na uzorniji način provodi i koji je udaljeniji od svjetske buke. Godine 1601. određuje papa Klement VIII. za sve redove i sve provincije da se ubuduće nitko ne pripušta na oblačenje ili polaganje zavjeta, osim u samostanima od Svete Stolice određenim. 2

Način odgoja i izobrazbe u franjevačkim novicijatima određivali su Generalne konstitucije, generalni kapituli Reda, a ponekad i Kongregacije za redovnike ili papinske bule. Sve bi te odredbe obvezivale sve provincije pa tako i Bosnu Srebrenu. Generalni kapitul u Perpignanu 1331. godine donio je odredbu da se u novicijat ne prima nitko tko nije osvjedočen katolik, tijelom zdrav, duhom poletan, dobom zreo, zakonito rođen, dovoljno naobražen, pošten, slobodan od svakih obveza i neoženjen. Isključeni su i svi oni koji su napustili bilo koji crkveni red ili su bili iz njega otpušteni. Nisu se smjeli primati ni oni koji ne bi bili sposobni za pošten i koristan rad ili barem pružali izgled da će njihovo stupanje u Red biti na duhovnu izgradnju ne samo kleru nego i puku. 3 Nažalost, ovih se odredaba nije uvijek držalo. Provincijali, kojima je sv. Franjo ostavio pravo primanja novaka, 4 ponekad bi držali potrebnijim broj od kakvoće članova. To je posebno moglo zavarati provincijale u Bosni, gdje je zaista bio potreban velik broj misionara. Možda je to razlog da je general fra Vilim de Casali, šaljući sv. Jakova Markijskog da reformira Bosansku provinciju 1432. god., dao mu i ovlast da sve one koje zateče u novicijatima, a ne budu stupili u 14. godinu života, liši redovničke haljine. 5 Sv. Ivan Kapistranski, postavljen od pape Eugena IV. za vizitatora i reformatora svih opservantskih provincija izvan Italije, donosi 1443. godine odredbu kojom zahtijeva da se u Red ne prima nitko tko ne bi imao 18 godina života, te izgledao, ne kao dijete, nego kao odrastao čovjek. 6 Tridentinski sabor donosi odredbu za sve redovnike, da se ne mogu valjano zavjetovati ako nisu navršili 16 godina života i godinu kušnje. 7

Što se tiče naobrazbe u novicijatima, valja od početka razlikovati kandidate za braću laike, za koje se nije tražila veća naobrazba od one koju su imali ostali katolički laici, i kandidate za svećenike, od kojih se u raznim vremenima tražila i različita naobrazba u novicijatima. Talijanski franjevac i kroničar Salimbene de Adam (1221.-1287.) pripovijeda o sebi da je u novicijatu morao učiti bogosloviju u svojoj šesnaestoj godini života. Za Aleksandra Haleškog zna se da je kao novak držao predavanja na sveučilištu u Parizu. 8 Bilo je to u prvoj polovici 13. stoljeća, kada nije bilo razvijeno školstvo u Redu. 9 Čim se u Redu jače razvilo školstvo, osjetila se potreba da se u novicijatima ograniči nastava na teorijsku i praktičnu askezu. U tom smjeru reformu je proveo general Reda sv. Bonaventura (1257.-1274.). Već u prve konstitucije Reda (Narbonenses) iz 1260. Bonaventura je unio zabranu neke druge izobrazbe u novicijatima osim moralno-asketske. Po odredbi sv. Bonaventure, novicijati prestaju biti škole u strogom smislu riječi. Iz novicijata se isključuje svako učenje ne samo svjetske, nego i crkvene znanosti i umjetnosti. Dužnost novaka je: čisto i često se ispovijedati, žarko se moliti, čedno razgovarati, ponizno slušati, držati čistoću srca i tijela, čeznuti za uzvišenim siromaštvom i za svakom savršenošću... učiti božanski časoslov . 10 Da bi to novak mogao postići, ne treba se baviti studijem drugih stvari.

Sličnim duhom odiše i djelo Speculum disciplinae ad novitios , koje se pripisuje sv. Bonaventuri, a vjerojatno ga je napisao njegov tajnik Bernardin od Bessa. Ovdje se za novake kaže da mogu, ako im bude dopušteno, i čitati, ali više radi duhovne utjehe, nego radi studija te da ne čeznu više za znanjem negoli za finim načinom govora. 11 Preko Kongregacije za redovnike odredio je Papa Pio X. da se u novicijatima bavi i znanostima, da se uče materinski, latinski i grčki jezik, proučavaju stari sv. oci i kršćanski pisci. 12 Franjevački novicijati su od 13. stoljeća pa dalje uvijek bili škole teorije i prakse redovničkog života. U njima su se tumačile i usvajale kršćanske i redovničke kreposti, Regula, papinska tumačenja, sveti obredi i pravila prema kojima se promatraju otajstva i druge istine vjere. 13 U bosanskim se novicijatima od početka do novijeg vremena, iz razumljivih razloga, stavljao naglasak na latinski jezik.

Još je Speculum disciplinae ad novitios zahtijevao od onih novaka koji su imali nakanu postati svećenicima da napamet nauče gotovo čitav časoslov ( Breviarium ). 14 Te sugestije ozakonio je generalni kapitul u Asizu 1340. s odredbom da se nijedan novak, koji bi htio biti svećenik, ne smije pustiti na zavjetovanje, dok napamet ne nauči: sve psalme svagdanjih hora, čitav oficij Bl. Dj. Marije i mrtvački, sedam pokorničkih psalama s litanijama svih svetih, sve psalme, himne, antifone, responzorije, kratka čitanja i molitve iz zajedničkog slavlja svetaca. Zadovoljavalo se time da novak zna Časoslov čitati i da razumije rubrike. Oni koji su već zavjetovani, da se ne pripuštaju na sljedeće znanosti, ili, ako su ih svršili, na ređenje, ili, ako su ređeni, na časti, sve dok ovom propisu potpuno ne udovolje. Određeno je, također, da provincijali koji bi ovaj propis prekršili ipso facto gube službu. Iznašašćem tiska knjige su postajale sve jeftinije i razumljivije pa i ova odredba postaje vremenom nepotrebna. Umjesto učenja napamet tražit će se da se Časoslov znade pravilno i pobožno moliti. Otkako je napuštena obveza učenja Časoslova napamet, počela se naglašavati mistika, davane su upute za mistične vježbe razuma i volje. Razumljivo je da nije svatko rođen za mistični život, ali je svaki franjevac, po uzoru na sv. Franju, trebao biti za takav život odgojen.

Bilo je to i u novicijatima Bosne Srebrene. Provincijski kapitul 1735. odobrava izrađeni sustav po kojemu se vrijeme novicijata treba podijeliti na šest jednakih dijelova, svaki rok od dva mjeseca. Kroz prva dva mjeseca novaci su se poučavali o pravilima Reda, evanđeoskim savjetima i o načinu moljenja časoslova. Druga dva mjeseca poučavani su o načinu razmatranja kršćanskih istina, kako pri tome treba sudjelovati razum a kako volja. To je bio temelj za proučavanje mističnog života, koje je u prvoj polovici 18. stoljeća u bosanskim novicijatima trajalo punih šest mjeseci. Stoga su se novaci treća dva mjeseca poučavali o zaprekama koje priječe da kršćanin dođe do potpune spoznaje kršćanskih istina ( via purgativa - put čišćenja), zatim dva mjeseca bi se poučavali o pravoj spoznaji kršćanskih istina ( via illuminativa - put rasvjetljenja), i dva mjeseca o sjedinjenju s izvorom svih istina, o uživanju Boga ( via unitiva - put ujedinjenja). Time su novaci naučili da mogu sve kršćanske istine primijeniti na vlastiti život. Čovjek sjedinjen s Bogom i dalje ostaje izložen raznim napastima. Zato su zadnja dva mjeseca poučavani o raznim napastima, kojima će u životu biti izvrgnuti, uz razna oružja kojima će sotona na njih jurišati, te o načinima, kako da svemu tome odole. 15 Bile su određene i teške kazne, ne samo za novake, nego i za novačke meštre koji su se proglašavali nesposobnim i bili uklanjani sa službe meštra ukoliko se ovih odredaba ne bi držali. Starješinstvo je bdjelo nad izvršavanjem ovih odredaba.

Problemi su u Bosni dolazili i odatle što su u Provinciji bila tri novicijata: u Sutjesci, Fojnici i Kreševu. Bilo je pokušaja da se sva tri novicijata sjedine u jedan. Tako je Kongregacija Bosne Srebrene 1752. god. u Somboru odredila da se novicijati sjedine u Kreševu. Sljedeće godine već je novicijat iz Kreševa premješten u Fojnicu, ali ga je provincijal iste godine ponovno vratio u Kreševo. Očito je u sjedinjavanju bilo poteškoća. Teškoća je bilo i u različitom shvaćanju odgoja novaka. Rješavala ih je čak i Propaganda. Tako se Propaganda 1809. god. zauzima za magistra novaka u Fojnici fra Marijana Jakovljevića, jer je zbog svojih pedagoških pogleda i revnosti došao u sukob s provincijskim vikarom. 16

U novicijatima se uvijek naglašavalo učenje latinskog jezika. Biskup Miletić je uputio kongregaciji u Kreševu 1815. godine deklaraciju kojom upozorava Starješinstvo da ne će podjeljivati redove onim kandidatima koji ne budu ispunjavali uvjete Tridentinskog sabora. Posebno je naglasio potrebu poznavanja latinskog jezika. 17 Starješinstvo je tada donijelo odluku da se u novicijatu uvede ferula i da se predavanja drže na latinskom jeziku. 18 Novicijati su se i dalje držali sve do 1882. u sva tri samostana. Kada su se, odlukom provincijskog kapitula u Fojnici 1882. sva tri novicijata ujedinili u jedan, novicijatska formacija znatno je olakšana. Od tada do danas postoji u Bosni Srebrenoj samo jedan novicijat u samostanu koji za to odredi provincijski kapitul i odobri Generalna kurija. 19 Bosanski su franjevci godinu novicijata nastojali studijski obogatiti, iako se nije uvijek slagalo s generalnim odredbama Reda. Generalni vizitator fra Euzebio Fermendžin tražio je 1885. da se iz novicijatskog školskog programa isključe fizika i kronologija. 20 Prošireni novicijatski školski program potaknuo je i generala Reda fra Alojzija Lauera da u svojoj okružnici 1898. upozori kako se u novicijatu treba suzdržavati od studija da bi se moglo bolje posvetiti odgoju. 21

Poseban školski program uveden je dolaskom novicijata Bosne Srebrene u Visoko 1974. U novicijat dolaze predavati predmete koji su usko vezani s novicijatskim odgojem i profesori s Teologije u Sarajevu. Novicijatska godina je ujedno i prva godina teologije. Predmeti predviđeni Statutom teologije upisuju se u indeks i polažu. 22 To, istina, nije u skladu s odredbama Generalnih statuta koji propisuju: U vrijeme novicijata prekida se tijek redovitog školovanja (čl. 81.). Generalna kurija sugerira da se prekine s tom praksom. Da bi se novicijatski program uskladio s odredbama Generalnih statuta, provincijski definitorij je 1983. taksativno nabrojao predmete koje treba predavati u novicijatu, to su: Pravilo, Konstitucije, Povijest Reda i Provincije, Duhovna teologija, Crkveno pjevanje, Liturgija (način komuniciranja s Bogom preko liturgijske molitve), Sv. pismo (psalmi ili koji biblijski predmet, radi proučavanja i meditiranja biblijskih tekstova), Uvod u misterij Krista i povijest spasenja. Što se tiče sadržaja, nije bilo zamjerke. Svi su ti sadržaji poželjni za novicijatsku formaciju. Problem je i dalje u tome što se to upisuje u indeks i broji u redoviti studij teologije. Na buduća insistiranja Generalne kurije, posebno preko redovitih generalnih vizitatora, Starješinstvo je donijelo odluku da se i dalje nastavi s istim ili sličnim školskim programom u novicijatu, ali da se godina novicijata ne računa u šestogodišnji teološki studij. 23

U tijeku domovinskog rata novicijat seli u Italiju. Od 1992. do 1995. smješten je u samostan Monopoli, a od 1995.-1997. u Belmonte. Kad su se ratne neprilike stišale, provincijski kapitul 1997. određuje da se novicijat vrati u Bosnu i smjesti u samostan sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Fra Anđelko Barun, Svjedoci i učitelji,

Sarajevo-Zagreb, 2003., str. 367-373.



1. Usp. Kajetan Esser, Početak i svrha Franjevačkog reda , Split, 1983., str. 102.
2. Usp. J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke do god. 1757. , 1. dio, Franjevački vijesnik, 34 (1927), 1, str. 29, bilješka 1.
3. Usp. J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke do god. 1757. , 1. dio, Franjevački vijesnik, 34 (1927), 1, str. 29.
4. Regula OFM iz 1223., pog. 2.
5. Usp. J. Jelenić , Novicijati Bosne Srebreničke , prvi dio, str. 30, bilješka 1.
6. Usp. P. Michael Angelus a Neapoli, Chronologia historico-legalis seraphici ordinis, Neapoli, 1650., tom. I., str. 103.-104.; J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke, 1. dio, str. 30.
7. Sacrosanctum Concilium Tridentinum, sessione XXV., De regularibus et monialibus, cap. 15.
8. Isto je to činio i fra Ralf de Colebrug na sveučilištu u Oxfordu.
9. To je vrijeme kada je Roger Bacon (Bekn) pisao svoju pretjeranu kritiku o nesređenom odnosu u Franjevačkom redu prema školama. - Usp. J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke , 1. dio, str. 30.
10. Opera s. Bonaventurae , VIII., str. 450.-451.
11. Na latinskom jeziku stoji: «potius spiritualis consolationis habendae, quam studii gratia» te «non magis quaerant scientiam, quam saporem». - P. Antonii M. ab Arignano, S. Bonaventurae Speculum ad novitios , Romae, 1858., pars I., str. 32.; J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke , 1. dio, str. 31.
12. Naredba je izdana 27. kolovoza 1910. Stari kršćanski sv. oci i pisci nabrajaju se poimence: Ambrozije, Augustin, Jeronim, Laktancije, Krizostom, Euzebije itd. te grčki tekstovi sv. Luke: Evanđelje i Djela apostolska. Poučavati mogu ne samo meštri nego i profesori humaniornih nauka, bilo da su u samostanu bilo negdje u blizini.
13. Usp. J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke, 1. dio, str. 31.
14. Pars I., str. 33.-34.
15. Usp. J. Jelenić, Novicijati Bosne Srebreničke do 1735, 2. dio, Franjevački vijesnik, 34 (1927), 3, 71.-74.
16. Miletićev dopis Propagandi datiran je 9. srpnja 1809. Vidi AFPS, Scritt. rif., vol 9, f. 531 i 532. - Usp. Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini , str. 139, bilješka 187.
17. Usp. AFPS, Protocollum , II, str. 345.
18. Usp. Srećko M. Džaja, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini , str. 140, bilješka 188.
19. Novicijatske kuće otada do danas bile su: od 1882.-1911. u Fojnici; od 1911.-1913. u Gučoj Gori; od 1913.-1920. u Kraljevoj Sutjesci; od 1920.-1930. u Fojnici; od 1930.-1942. u Livnu; od 1942.-1943. u samostanu sv. Ante na Bistriku. Kroz dvije godine od 1943.-1945. bio je prekid. Od 1945.-1973. u Kraljevoj Sutjesci; od 1973.-1974. naši novaci su u hercegovačkom novicijatu na Humcu; od 1974.-1985. u Visokom; od 1985.-1992. na Bistriku u Sarajevu; od 1992.-1995. u Monopoliju (Italija); od 1995.-1997. u Belmonteu (Italija); od 1997. na Gorici u Livnu.
20. Usp. Izvješće vizitatora E. Fermendžina od 5. lipnja 1885.
21. Generalova okružnica od 13. lipnja 1898. U okružnici se također traži da se u novicijat primaju provjereni mladići jer je bolje da ih je manje a da su kvalitetniji. - Usp. M. Karamatić, Franjevci Bosne Srebrene , str. 90, bilješka 83. na str. 121.
22. Meštar predaje: Regulu, Konstitucije, Statute, Bonton, a sarajevski profesori: Crkveno pjevanje, Psalme, Povijest Reda i Provincije, Duhovnu teologiju, Mysterium salutis, Liturgiju.
23. Pisac ovih redaka bio je meštar novaka od 1979.-1982. Dobro je upućen u ovu problematiku. Jednoga je dana došao generalov izaslanik u Provinciju pa i u Novicijat. Bio je Talijan. Odmah je pogledao na oglasnoj ploči raspored predavanja u novicijatu. Raspored je u moje vrijeme uvijek pisan latinskim jezikom. Nije vjerovao da se zaista samo to i predaje u novicijatu. U pojedinačnom razgovoru s novacima uvjerio se zaista da je tako. Onda je kazao: «Zar je to ono što se toliko kritizira!» Nije imao ništa protiv programa niti predmeta koji se predaju. Upravu Provincije, na čelu s provincijalom fra Stjepanom Vrgočem, vodili su ozbiljni razlozi da uvede takav program u novicijat i da se to računa prvom godinom studija: 1. vrijeme teologije od 6 godina i k tomu godinu i pol vojnog roka je predugo vrijeme, a potrebe Provincije za mladim svećenicima su velike, 2. način na koji je organiziran život i rad u novicijatu odgovara i novicijatskom odgoju i studiju na vlastitoj Teologiji, jer teološke predmete koji su inače obvezni na Teologiji (Mysterium salutis, Crkveno pjevanje, Povijest Reda i Provincije, Psalmi, Liturgija i Theologija spiritualis) predaju kvalificirani profesori, 3. novaci na taj način sačuvaju radnu naviku učenja, što je vrlo važno za nastavak studija na Teologiji. Odlaskom novicijata iz Visokog i Sarajeva ta je praksa svakako morala prestati.