Rim - Predraga braćo! S velikom radošću, zajedno sa cijelom Crkvom, mi Manja braća slavit ćemo početak Svete godine Milosrđa, sljedećeg 8. prosinca 2015., na svetkovinu Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije.
Taj dan svetkovine nas podsjeća da Bog, pred grijehom i ljudskom krhkošću, odgovara aktivnom ljubavlju i kreativnim milosrđem. On je izabrao Mariju da postane Majkom Otkupitelja svijeta i ona je, sa svoje strane, ponizno odgovorila na ljubav Boga čije se milosrđe proteže “od koljena do koljena... nad onima što se njega boje” (Lk 1, 50).
Sveti Franjo nas je poučio da je milosrđe prije svega i iznad svega oznaka Boga iz kojega proizlazi svako milosrđe, i treba obilježavati svaki naš odnos s bližnjim. Odnos između te dvije dimenzije je od životne važnosti. Papa Franjo nam to kaže sljedećim riječima: “Isus kaže da milosrđe nije samo djelo Oca, već postaje kriterijem za utvrđivanje tko su njegova prava djeca. Ukratko, pozvani smo živjeti milosrđe, jer je ono najprije nama očitovano”[1]. Papa Franjo, povrh toga, tvrdi da je milosrđe Božje kucajuće srce Evanđelja. Za nas franjevce, koji smo se zavjetovali živjeti Evanđelje , milosrđe treba biti središte svega onoga što činimo i govorimo. Kao Manja braća trebamo izabrati da živimo kao manji, priznavajući se malenima i potrebitima pred Bogom i povjeravajući se u poniznosti svevišnjemu, vječnom, pravednome i milosrdnome Bogu.
Milosrđe je temeljni kriterij ponašanja prema drugima. Parafrazirajući što o tome tvrdi sveti Franjo Asiški, mogli bismo reći “da ne bi smjela biti nijedna osoba na svijetu koja bi sagriješila koliko god može sagriješiti, pa pošto vidi naše oči, da ikada ode bez našega smilovanja”[2]. To vrijedi za sve one s kojima ulazimo u dodir, kako unutar tako i izvan naših bratstava. To, ipak, ne znači da se trebamo odreći pravednosti, već da trebamo ublažiti pravednost milosrđem[3] i posvijestiti si da je ljubav Božja temelj istinske pravednosti[4]. Sveti Ivan Pavao II. tvrdio je da je “milosrdna ljubav najneophodnija između onih koji su bliskiji: između supružnikâ, između roditelja i djece, između prijatelja; ona je neophodna u odgoju i u pastoralu”[5].
Naš nedavni Generalni kapitul 2015. pozvao nas je da budemo nositelji radosti Evanđelja na periferije. Najveća radost za bilo koju osobu je biti ljubljena i prihvaćena s milosrđem. Kao glasnici Dobre vijesti zalažimo se za vrijeme ove Jubilejske godine milosrđa da napustimo svoje sigurne sredine i da pođemo prema onim mjestima i onim osobama koje imaju više potrebe za ovom porukom.
Sljedeće godine, uz to, slavit ćemo 800. obljetnicu Asiškoga ili Procijunkulskoga oprosta i sjetit ćemo se s radošću da je Božji oprost uvijek veći od bilo kojega našega grijeha.
Predraga braćo, postanimo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš. Prihvatimo ponudu oprosta i milosrđa Božjega u ovoj jubilarnoj godini i učinimo ga karatkerističnim obilježjem kvalitetnog bratskoga života. I surađujmo, jačajmo se uzajamno tako da mognemo postati “misionari milosrđa” za život Crkve, svijeta i naše “zajedničke kuće”, majke zemlje.
Bratski
Rim, 7. prosinca 2015.
Fra Michael A. Perry, OFM
Generalni ministar i sluga
[1] Misericordiae vultus, 9.
[2] Usp. Sveti Franjo Asiški, Pismo jednom ministru, 9 .
[3] Usp. William Shakespeare, Il mercante di Venezia, IV, 1.
[4] Misericordiae vultus, 21.
[5] Dives in misericordia, 14.
