Fojnica - Mnoge sredine, odnosno župne zajednice imaju svoje male, drage događaje koje organiziraju početkom Došašća, s kojima zapravo započinje proslava najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića.
U župi Fojnica to je Adventska procesija, u sklopu manifestacije USUSRET BOŽIĆU, sedmoj po redu.
Stotine vjernika, predvođeni najmlađim župljanima, sa svjetiljkama u rukama, nakon večernje mise na kojoj se pali prva adventska svijeća, zaputilo se i ove godine od Samostana Duha Svetoga do platoa ispred hotela "Stari grad". U polutami gradskih ulica svjetlile su žiške plamena u malim lampama, tiha molitva i tiha Božićna pjesma, tiha prohladna noć, a opet tako toplo, toplo oko srca. I sve je lijepo, brige svakodnevne iskopnile, srce zadovoljno, duša mirna.
Kako i zašto? E, to je TAJNA Božića. To je ČAR Božića. Razmišljali su o tomu i mnogi Fojničani poslije procesije. Za mir i zadovoljstvo potrebno je tako malo jednostavnosti: ugrijati ruke na plamenu otvorene vatre ili na plastičnoj čaši čaja ili kuhanog vina, pogledom pomilovati lica dragih ljudi i barem u sebi otpjevušiti stih "božićnih zvončića", i to je sve. Sve oprečno svakodnevici u kojoj je toliko puno brige, beznađa, malodušnosti: -To i jeste ljepota Božića. Da nas podsjeti kako ne samo u vrijeme Došašća, nego i svakom trenutku življenja, treba dopustiti da Isusovo svjetlo uđe u naša srca, u naše obitelji. U vremenu straha i sve te napetosti, mi kao kršćani, kao katolici, trebamo kao Krist biti svjetlo nade. To svjetlo ne držati samo za sebe, nego ga podijeliti i svima ostalim koji nas okružuju. Svima reći: Ne boj se, Krist je s nama, On donosi mir! - poručio je fra Miro Relota, koji se vratio iz Italije u svoju domovinu i koji je prvi put sudjelovao u fojničkoj adventskoj procesiji.
S mirom i radošću u srcu i fra Miro, fra Domagoj i gvardijan fra Nikica Vujica promatrali su najmlađe župljanje, učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole koji su sa svojim učiteljicama od običnih staklenki izrađivali svjetiljke, bojali ih, ukrašavali sjajnim papirom, te ih ponosno nosili u procesiji, a nisu se od njih odvajali ni kad su ispred "Starog grada" za nagradu dobili vrećicu smokija i sok u tetrapaku. Pa je bilo i malo snebivanja kad smo Kristini iz ruke uzeli ta dva mala dara kako bi nam mogla pokazati kako je izrađivala svoju svjetiljku. Samo za tren, te su dječje okice bile začuđene i nepovjerljive, a onda je pričala kako je oslikavala svoju staklenku i kako svim ljudima na svijetu želi mir i radost. Kad smo joj vratili smoki i sok, lice joj se ozarilo kao da je dobila sasvim novi dar. I to je magija Božića, zar ne?!
Branka Jukić
